NaukaNenad Marković |
Ako pažljivo pogledate Mesec, primetićete tamne površine koje su astronomi nekada nazivali morima (maria). Nekada se verovalo da su to ogromna vodena prostranstva, ali danas znamo da je istina sasvim drugačija – reč je o bazaltnim ravnicama nastalim nakon drevnih vulkanskih erupcija. Iako su suve i beživotne, ova „mora“ pričaju priču o burnoj prošlosti Meseca.
Najveće od ovih područja nosi ime Okean Bura (Oceanus Procellarum). Proteže se na neverovatnih 4 miliona kvadratnih kilometara – što znači da bi Srbija mogla stati u njega čak 45 puta! Naučnici su posebno zainteresovani za ovo područje jer bi njegovo istraživanje moglo otkriti detalje o geološkoj istoriji Meseca i procesima koji su ga oblikovali.
Mesec nam uvek pokazuje istu stranu, ali šta je sa onom drugom? Prve slike „tamne strane“ Meseca poslala je sovjetska sonda Luna 3 još davne 1959. godine. Tada se ispostavilo da je suprotna strana potpuno drugačija – prekrivena kraterima, gotovo bez tragova „mora“. Jedan od retkih izuzetaka je Moskovsko more (Mare Moscoviense), koje i dalje zbunjuje astronome svojim položajem i sastavom. Otkriće ovih razlika postavilo je niz novih pitanja o tome kako je Mesec nastao i razvijao se.
Ova prostranstva kriju odgovore o prošlosti Meseca, ali i Sunčevog sistema u celini. Analiza uzoraka bazalta donetih sa Meseca omogućila je naučnicima da rekonstruišu njegovu geološku istoriju, dok buduće misije možda donesu još više informacija – pa čak i otkriju resurse koji bi jednog dana mogli biti iskorišćeni za istraživanje svemira.
Iako na Mesecu nema pravih mora, njihov značaj za nauku je ogroman. Možda će jednog dana, kada ljudi ponovo kroče na površinu Meseca, neko od ovih „mora“ postati lokacija prve lunarne baze.