NaukaAleksa Gajić |
Pre više godina, na zgradi Prve tehničke škole u Kragujevcu osvanuo je mural posvećen jednom od najvećih svetskih matematičara. U svetu nauke stekao je neprolaznu slavu, dok u široj javnosti nije toliko poznat, budući da je retko skroman čovek koji izbegava novinare i davanje intervjua.
On je „čudak“ koji je odbio da primi nagradu Evropskog matematičkog društva, kasnije i Fildsovu medalju, a uz nju i nagradu od milion dolara. Razlog odbijanja bila je njegova nesaglasnost sa načinom funkcionisanja matematičkog društva: ,,Ne sviđaju mi se njihove odluke, smatram ih nepravednim“.
Njegovo ime je Grigorij Pereljman. On je ruski matematičar, koji je uspeo da dokaže Poenkareovu hipotezu, jednu od najsloženijih teorema u matematici, formulisanoj početkom 20. veka. Svoj jedinstveni metod dokazivanja Pereljman je objavio početkom 2000-ih godina i postao prava legenda svetske nauke. Uspeh Pereljmana nije samo proširio naše shvatanje matematike, već je i doprineo razvoju drugih naučnih oblasti, poput fizike, programiranja i nanotehnologije.
Grigorij je postao nadahnuće za mnoge naučnike, pobuđujući ih da nikada ne odustaju od rešavanja najsloženijih zadataka. Neverovatno deluje skromnost ovog matematičara, koji je odbio gotovo sve počasne i novčane premije koje su mu dodeljene. Dokaz Poenkareove teoreme je postao međunarodna senzacija, prodor u nauci i odskočna daska za ogroman broj daljih istraživanja u najrazličitijim naučnim oblastima.
Grigorij Pereljman je rođen u Lenjingradu (danas Sankt Peterburg) i od ranog detinjstva je pokazivao jedinstvene matematičke sposobnosti. Školovao se u prestižnoj 239. fizičko-matematičkoj školi. Tokom školskih dana osvojio je zlatnu medalju na Međunarodnoj matematičkoj olimpijadi u Budimpešti. Nastavio je školovanje na Matematičko-mehaničkom fakultetu Lenjingradskog Univerziteta, a zatim je radio kao naučni saradnik na nekoliko univerziteta u inostranstvu, gde se preselio nakon završetka studija. Ubrzo se vraća u otadžbinu.
Nad dokazivanjem Poenkareove teoreme Pereljman je radio od 1996. godine, ali to nije jedini njegov uspeh. Učinio je značajan doprinos različitim oblastima matematike. Uspeo je da dokaže i poznatu hipotezu o duši u diferencijalnoj geometriji, čime je izazvao divljenje i priznanje čitavog međunarodnog naučnog društva.