NaukaNenad Marković |
Istorijski trenutak: Vojadžer 1 je od naše planete udaljen 1 svetlosni dan!
Podeli
Kopiraj
- Štampaj
Danas, 18. novembra 2026. godine, čovečanstvo je dostiglo još jednu istorijsku prekretnicu u istraživanju svemira. Američka sonda Vojadžer 1 postala je prvi ljudski objekat koji se našao na udaljenosti od jednog svetlosnog dana od Zemlje, odnosno približno 25,9 milijardi kilometara.
Od nastanka ljudske vrste, čovek je neprestano pomerao granice poznatog sveta. Tokom desetina hiljada godina naselio je gotovo sve krajeve Zemlje, dok su prve civilizacije pokušavale da objasne oblik naše planete i njeno mesto u svemiru. Razvojem nauke i tehnologije ove granice postepeno su nestajale, a u XX veku čovek je savladao i onu koja ga je najduže odvajala od ostatka kosmosa.
Danas, gotovo sedam decenija nakon lansiranja prvog veštačkog satelita, jedna letelica koju je čovek napravio nalazi se toliko daleko da je svetlosti potreban čitav dan da prevali udaljenost između nje i naše planete.
Prema proračunima američke svemirske agencije NASA, Vojadžer 1 dostigao je ovu udaljenost danas, tačno u 11.16 časova i 7 sekundi po srednjoevropskom vremenu.
Od Jupitera do međuzvezdanog prostora
Vojadžer 1 (Voyager 1) lansiran je 5. septembra 1977. godine raketom Titan IIIE/Centaur, sa kosmodroma Kejp Kanaveral na Floridi. Zajedno sa sondom Vojadžer 2, predstavljao je deo NASA-inog programa istraživanja spoljašnjih planeta Sunčevog sistema.
Prvobitni zadatak misije bilo je istraživanje Jupitera, Saturna i njihovih prirodnih satelita. Tokom prolaska pored Jupitera 1979. godine, Vojadžer 1 omogućio je otkriće aktivnih vulkana na njegovom satelitu Iji. Bio je to prvi neposredni dokaz aktivnog vulkanizma izvan Zemlje, opisan iste godine u naučnom radu Linde Morabito i saradnika u časopisu "Science".
Godinu dana kasnije, sonda je prošla pored Saturna i istražila njegove prstenove i satelite, uključujući Titan, čija je gusta atmosfera posebno zainteresovala naučnike.
Nakon završetka planetarnog dela misije, Vojadžer 1 nastavio je putovanje ka spoljašnjim granicama Sunčevog sistema. Dana 25. avgusta 2012. godine prešao je heliopauzu, granicu oblasti u kojoj dominira Sunčev vetar, i ušao u međuzvezdani prostor.
Ovaj istorijski događaj potvrđen je analizom podataka o međuzvezdanoj plazmi, objavljenom 2013. godine u časopisu "Science", u radu Donalda Gurneta i njegovih saradnika.
Zlatna ploča i poruka čovečanstva
Vojadžer 1 sa sobom nosi i neobičan predmet. U pitanju je pozlaćena bakarna gramofonska ploča, poznata kao "Zlatna ploča" (Golden Record).
Njen sadržaj pripremio je tim koji je predvodio američki astronom i popularizator nauke Karl Segan, sa namerom da mogućim vanzemaljskim civilizacijama predstavi život na Zemlji.
Na ploči se nalazi 115 slika, zvuci prirode, muzika različitih kultura i pozdravi na 55 jezika, uključujući i srpski, na kojem je zabeležena poruka:
„Želimo vam sve najlepše sa naše planete.“Iako su izgledi da ploču ikada pronađe neka druga civilizacija izuzetno mali, ona predstavlja simboličnu poruku čovečanstva upućenu ostatku svemira.
Karl Segan i bledoplava tačka
Karl Segan, poznat i po čuvenoj televizijskoj seriji „Kosmos” (Cosmos: A Personal Voyage) iz 1980. godine i istoimenoj knjizi, ostavio je još jedan značajan trag u istoriji Vojadžera.
Na njegov predlog, NASA je 14. februara 1990. godine usmerila kamere Vojadžera 1 prema unutrašnjosti Sunčevog sistema kako bi napravila poslednje fotografije planeta.
Tada je, sa udaljenosti od približno šest milijardi kilometara od Sunca, nastala jedna od najpoznatijih fotografija u istoriji astronomije: Pale Blue Dot („Bledoplava tačka“).
Na njoj se naša planeta pojavljuje kao jedva vidljiva svetla tačka u ogromnom prostranstvu svemira.
Fotografija je inspirisala Seganovu knjigu *Pale Blue Dot: A Vision of the Human Future in Space*, objavljenu 1994. godine, u kojoj je napisao:
„Pogledajte ponovo tu tačku. To je ovde. To je dom. To smo mi.“Ovim rečima Segan je podsetio da se celokupna poznata ljudska istorija, sa svim svojim civilizacijama, sukobima, dostignućima i otkrićima, odigrala na gotovo neprimetnoj tački u kosmosu.
Jedan svetlosni dan od Zemlje
U astronomiji se ogromna rastojanja često izražavaju udaljenošću koju svetlost pređe za određeno vreme. Tako Sunčevoj svetlosti treba približno osam minuta i dvadeset sekundi da stigne do Zemlje, dok jedan svetlosni dan predstavlja rastojanje koje ona pređe za 24 sata.
To znači da je Vojadžer 1 danas dostigao udaljenost sa koje je svetlosti potrebno čitav dan da stigne do naše planete.
Kada bismo raspolagali dovoljno moćnim teleskopom da neposredno posmatramo sondu, videli bismo je onakvu kakva je bila približno 24 sata ranije.
Uprkos tome što je lansiran pre više od 49 godina, Vojadžer 1 i dalje funkcioniše i šalje naučne podatke na Zemlju putem radio-signala. Za prijem tih signala sada je potrebno približno 24 sata, dok bi slanje komande i prijem odgovora trajali najmanje 48 sati.
Električnu energiju sondi obezbeđuju radioizotopni termoelektrični generatori na bazi plutonijuma-238. Kako njihova snaga postepeno opada, NASA isključuje pojedine instrumente kako bi produžila radni vek letelice. Trenutno su aktivna dva naučna instrumenta.
Dostizanje udaljenosti od jednog svetlosnog dana predstavlja simboličnu, ali istorijsku prekretnicu u istraživanju svemira. Gotovo pola veka nakon lansiranja, Vojadžer 1 nastavlja svoje putovanje kroz međuzvezdani prostor, noseći sa sobom naučne instrumente i poruku sveta iz kojeg je potekao — sveta koji je Karl Segan nazvao bledoplavom tačkom.
Izvori
- NASA – Voyager 1: What Is a Light-Day?
- NASA – Voyager 1: The Farthest Spacecraft
- NASA – Golden Record Greetings
- Morabito, L. A. i sar. (1979). Discovery of Currently Active Extraterrestrial Volcanism . Science.
- Gurnett, D. A. i sar. (2013). In Situ Observations of Interstellar Plasma with Voyager 1 . Science.
- NASA – Voyager 1's Pale Blue Dot
- Segan, Karl (1980). Cosmos. Random House.
- Segan, Karl (1994). Pale Blue Dot: A Vision of the Human Future in Space. Random House.
Srodni članci



