U noći između 2. i 3. decembra 1984. godine, indijski grad Bopal doživeo je najveću industrijsku katastrofu u ljudskoj istoriji. U postrojenju američke kompanije Union Carbide Corporation (UCC), gde se proizvodio pesticid metil-izocijanat (MIC), došlo je do nekontrolisane hemijske reakcije i oslobađanja ogromne količine toksičnog gasa.
Indijski narod Bopala probudio se u paklu.
Gas se širio nisko pri zemlji i ulazio u kuće, kolibe i ulice siromašnih radničkih četvrti koje su se nalazile tik uz fabriku. Ljudi su počeli da se guše, gube vid, povraćaju i padaju bez svesti. Do jutra, ulice Bopala bile su prekrivene hiljadama mrtvih.
Tokom same nesreće posebno su se istakli radnici železničke stanice u Bopalu, koji su, uprkos naredbi da se povuku, nastavili da rade na evakuaciji stanovništva. Njihova hrabrost spasila je hiljade ljudi, a mnogi su ovaj čin platili životom.
Precizni podaci o broju stradalih nikada nisu u potpunosti utvrđeni. Procene govore o 3.700 do 11.000 mrtvih u prva tri dana, dok se ukupan broj teško obolelih i žrtava dugoročnih posledica meri stotinama hiljada. Oko pola miliona ljudi bilo je izloženo gasu, a mnogi su godinama nakon nesreće razvijali teška hronična oboljenja, a njihovi potomci genetske poremećaje.
Naknadna ispitivanja utvrdila su da su bezbednosni standardi u fabrici u Bopalu bili višestruko niži od onih u istovetnom postrojenju iste američke kompanije u Zapadnoj Virdžiniji.
Varen Anderson, direktor kompanije čija je fabrika izazvala nesreću, bio je nakratko uhapšen u Indiji, a zatim je pušten uz kauciju da bi nakon toga pobegao u SAD koje su do kraja njegovog života odbijale da ga izruče Indiji. Lokalni rukovodioci bili su osuđeni na dve godine zatvora, ali su ubrzo pušteni.
Kompanija se na kraju nagodila da isplati štetu u iznosu od 470 miliona dolara, što se u to vreme smatralo neadekvatnom sumom za ovakvu tragediju, i mnogi su smatrali da je Indija podlegla međunarodnim pritiscima kako bi ovo prihvatila. Varen Anderson umro je 2014. godine na Floridi u 92. godini.
Herojska borba bopalskih železničara, bila je predmet više filmova, ali je izvan Indije ostala praktično nepoznata.




